Disanje je više od fiziološke potrebe – ono je most između tijela i uma. U jogi se svjesno disanje, poznato kao pranayama, koristi za usmjeravanje pažnje i osnaživanje tijela iznutra.
Vježbe poput „punog jogijskog daha“ i „nadi shodane“ (naizmjenično disanje kroz nosnice) mogu povećati kapacitet pluća, usporiti ritam disanja i pridonijeti osjećaju unutarnjeg mira.
Položaji poput otvaranja prsnog koša (Bhujangasana – kobra, Setu Bandhasana – most) podržavaju osjećaj slobode u prsima i poboljšanu posturu, što može olakšati disanje.
Nije cilj postizanje savršenstva, već njegovanje prisutnosti. Kada svjesno dišemo, šaljemo tijelu poruku sigurnosti – a to ima utjecaj na cijeli sustav.